DOJČ KAFA DANAS ZA NJEMAČKU PENZIJU SJUTRA

Još jedan lijepi dan je osvanuo u Podgorici. Vikend je. Prva misao, čak prije pranja zuba, je dje bi se moglo iskočit’ na dojč. A nešto kontam, ko će se sad crnjačit oko spremanja doručka kad ima u kvartu omlet sa pršutom i sirom za 3€. Top. Ako ću ga spremat kući – pomamio se.

Jutarnji tipovi poput mene imaju mali „problem“ da nađu društvo za dojč oko 9h ili ranije, ne daj Bože. Jer većina mladjih osoba (još uvijek sebe računam u mlađe, makar dok ne napunim 40) voli da odspava do podne… Ovi stariji su druga priča.

Ok, društvo za opuštenu kafu se vikendom nadje lakše nego što se čini u startu… Ipak je to omiljena crnogorska disciplina. Nijesmo za puno stvari na vrhunskom nivou ali u vaterpolu i ispijanju kafa neka dođe majčin sin iz bijelog svijeta da se probamo.

Bira se strogo, prirodna hladovina. Ide prva dojč kafa. Cijena je 1,4€ na ovih par mjesta preko Morače, dje izlazim. Uz kafu se obavezno lista štampa. Još ako niko nije listao prije tebe, ima li jačeg osjećaja? U moru političkih bodljikavih misli i od pozicije i opozicije nailazi se u štampi i na nešto pozitivno. FK „Budućnost“ prošla u treće kolo Lige Evrope. Super. Odavno neki naš klub nije dovde dogurao. Sljedeći rival je FK „Sarajevo“ i cool naslov „Jel Sarajevo gdje je nekad bilo“.

Ne mogu da ne primijetim da u dnevnoj štampi ima premalo tekstova o inovacijama, naučnim dostignućima, uspješnim primjerima iz biznisa, stvarnim izazovima danas sa kojima se suočavamo (osim Korone) i načinima njihovog rješavanja… Ali, dobro. To nije sad tema ovog blog posta. Štampa se prelistala, red šale, red anegdota i omlet je već na stolu. Bio je preukusan, nekako su potrefili pravi odnos njeguške pršute i topljenog trapista… Malo paradajza i kisjelih krastavaca sa strane i to je bio vrhunski početak još jednog sunčanog vikenda sa temperaturom od 30 stepeni. A polovina je septembra 2020!?

Đe ćemo sad, pita lik sa stolom?

Ajmo neđe brate, ova Podgorica smara… More, Cetinje, sjever Crne Gore, biraj… Ajmo neđe bez tebe, samo krug da uhvatimo, za par sati smo svakako nazad… Promijenih odluku da ću ostati ovog vikenda u Podgorici, jer sam prošlog vikenda bio na moru, prije toga na sjeveru i taman sam mislio da ne mrdam iz kvarta ovog vikenda… Završismo u Kolašinu. Sviđa mi se taj mali gradić baš kao i Cetinje i Kotor. Imaju ono „nešto“. Probi nas mnogo svježiji vazduh pa ogladnjesmo nakon dva kruga šetnje. Ispoštovasmo kačamak u konobi u centru grada. I domaće kisjelo mlijeko. Ubitačna kombinacija. Presrećan plaćam u konobi ono što sam godinama jeo kod babe na selu…

Prepoznajete li ovakav ili sličan obrazac ponašanja svuda oko nas, ne samo vikendima nego i radnim danima? Ovo cooliranje generalno prija i apsolutno je potrebno ljudima. Ko ne voli da troši i da šeta? Treba imati ventil i provesti ugodno vrijeme sa dragim ljudima.

Problem nastaje kad ukapiramo da je to generalni trend mladih ljudi u Crnoj Gori i okruženju sa prosječnom mjesečnom zaradom od oko 500€. A za takav stil života mjesečna zarada mora biti bar nekoliko puta veća od prosječne. A svi se ponašaju kao da zarađuju po 2.000. Nesumnjivo, radi se o novom obliku ozbiljne zavisnosti.

Kad pogledamo naše roditelje i ovu našu generaciju – tek onda kapiramo koliko nas je konzumerizam obuzeo da toga nijesmo ni svjesni. Taj globalni fenomen zvani „potrošačko društvo“ je stvorio ozbiljnu zavisnost koja mnoge ljude, koji se ne umiju oduprijeti, gura u probleme. To „moranje da budeš u trendu“ je mnogo opasnije nego što se misli. Hajde da vidimo šta struka kaže o tome. Konsultovao sam stručni rad iz ove oblasti Vladimira Žakman Bana i Katarine Špehar Fiškuš („Konzumerizam – društveni fenomen i nova ovisnost“) gdje mnogi regionalni i svjetski stručnjaci iz svojih uglova analiziraju ovaj fenomen. U tom radu saznajem i definitivno prepoznajem u praksi da nezdravo trošenje novca (jer se koriste krediti, kartice, novac se pozajmljuje…) koje nije limitirano platežnim mogućnostima stvara anksioznost kod osoba i čak opsesivno-kompulsivnu potrebu da se zadovolji ta slika koju trebamo odavati prema drugima.

Dalje se u radu navodi da prekomjerna potrošnja nije urođena ljudska osobina već je kulturološki određena a primjer su kreditne kartice koje omogućavaju trenutno zadovoljenje želje… Ne znam da li znaju osobe koje ih koriste da su kamate na kartice koje vam dozvoljavaju da odete „u minus“ najgora opcija koju možete da uradite. Kamate na takvu vrstu kartica idu kod nekih banaka i preko 16% !? Jeste li znali da se kamate na ovu vrstu duga obračunavaju na dnevnom a ne mjesečnom nivou? Drugim riječima, papreno plaćate to zadovoljstvo!  Koliki su dugovi po tom osnovu u Crnoj Gori, možete vidjeti ovdje.

Da li ste svjesni Vi koji čitate ovo i koji se pronalazite u tekstu da imate ozbiljan poremećaj vezan za nekontrolisanu patološku potrošnju/kupovinu, koja nije utemeljena na stvarnim potrebama i Vašim realnim finansijskim mogućnostima?

I nastavljate i dalje. Nemojte se čuditi onda problemima koji vam se dešavaju.

Da se vratimo opet na generaciju naših roditelja koja se hrani uglavnom kući. Pa ti ljudi kuvaju (neko manje – neko više) i jedu definitivno zdraviju hranu od nas, njihove djece. Mi smo neka generacija koja skoro ništa ne zna da spremi, nema vremena, ali se zato odlično snalazi po restoranima i kafićima naručujući tortilje, pizze, piva i kafe… I žali se kako nema dovoljno novca!

Skoro svaka djevojka ima drečave nokte i kako sad da nešto skuva ili ne daj Bože zamijesi, kad je upravo stavila trajni lak. Taj valjda traje više od 5-6 dana…I đe nakon toga da se kuva, sjecka…taman posla.

Distanca od 300 metara se ne prelazi pješke nego se zove taxi! I onda se djevojko čudiš što si previše gojazna? Još se hvališ kako si kupila električni trotinet. A prodaj ga, kukala ti majka jer ćeš izać na 100 kg! A misliš li se udavat, mrčila se?!

Stiče se utisak da većina mladih ljudi danas živi život iznad svojih mogućnosti. To mora da stvori finansijsku nelagodnost prije ili kasnije. Jer ovaj gore prethodno opisani način života podrazumijeva mnogo veći konto na žiro-računu od prosječne zarade. Nemam ništa protiv uživanja u životu punim plućima kad ti može bit’. Zaradio si, zaslužio si trudom i zalaganjem ili si  prosto naslijedio. Top. Samo naprijed majstore! Ali ova obrnuta varijanta, đe na silu izigravaš mangupa je skroz bzv.

Zašto se o ovakvim temama ne piše u dnevnoj štampi? Dokle pisanje samo o besomučnoj borbi  političara? Ima li novinara koji ovo čitaju, koji će shvatiti potrebu finansijske kolumne koja će  pomoći pojedincu da donosi odluke koje će mu biti od koristi?

Na primjeru samo jedne kafe dnevno ćemo izvesti kalkulaciju kako se može napraviti pametna investicija za budućnost jedne mlade osobe.

Dame i gospodo da li postoji šansa da se odreknete samo jedne famozne dojč kafe (1,4€) na dnevnom nivou? To je 42€ na mjesečnom, odnosno oko 500€ na godišnjem nivou. Za vas koji možete da se odreknete te jedne kafe dnevno, evo konkretan primjer kako možete doći do lijepog standarda u trećoj starosnoj dobi. To rade vaši vršnjaci u svim civilizovanim zemljama svijeta. Uzeću primjer ženske osobe koja ima 30 godina, koja radi prosječan posao i zdrava je (nema neku ozbiljniju dijagnozu u zdravstvenom kartonu).

Žena 30 godina
Trajanje štednje 35 godina
Godišnja premija 500 €
Zaštita od inflacije Uključena [1]
Osigurana suma 17.543 €
Očekivani kapital[2] 43.224 €

 

Ova dama u svojoj 65-oj godini može očekivati oko 43.000€. A za to je, ipak, bilo potrebno malo finansijske discipline tokom života.

Sa ovim iznosom novca ona u trećoj starosnoj dobi može:

  • Priuštiti ljetovanja i zimovanja,
  • Kupiti sebi auto po želji,
  • Putovati po svijetu,
  • Upražnjavati svoje hobije bez straha od finansijskog stresa,
  • Liječiti se i tako dalje…

Uporedimo ovu damu koja se odrekla 1 kafe dnevno danas sa nekim penzionerom koji nije štedio i dočekao je prosječnu penziju od 280€ (pod uslovom da je radio 40-tak godina za 500€). To su potpuno dva različita pogleda na život i na kraju totalno drugačiji život.

Kada gospodin od svoje prosječne penzije od 280€ plati mjesečne režije, troškove oko automobila i kupi hranu – šta mu ostaje?

Osim novca, ovakav paket štednje sadrži i uključeno osiguranje života kao i još nekoliko korisnih  stvari poput fleksibilnosti novca. To znači da novac možete koristiti i prije isteka štednje.

Koga interesuje više detalja u vezi ovih stvari, kliknite ovdje i saznajte koja je najbolja opcija za Vas.

Do nekog novog blog posta.

Adio!

 

[1] Godišnja premija će se uvećavati narednih 30 godina 2-3% (približno stopi inflacije)

[2] Očekivani kapital podrazumijeva zbir osigurane sume, iznos zaštite od inflacije i iznosa očekivane  dobiti koja se pripisuje počev od druge godine trajanja ugovora.

Ostavite odgovor

15 − 13 =