Sve što treba da znate o polisi životnog osiguranja

Vjerovatno ste čuli za ovaj pojam, ali ako nijeste iz svijeta finansija onda to može zvučati komplikovano i nepoznato. U suštini, to je korisna stvar samo što su predstavnici industrije osiguranja svojim složenim jezikom i formulacijama zakomplikovali razumijevanje same materije običnom čovjeku. Polisa životnog osiguranja, u stvari, predstavlja štednju koju ćete koristiti kad budete malo stariji, a uz  sve to možete da uzmete neke dodatne opcije i zaštitite se od povreda, hirurških intervencija i teških bolesti ukoliko želite.

Nakon nedavno sprovedenog istraživanja iz oblasti industrije osiguranja u Britaniji, rezultati su pokazali da je aktuarski (aktuari su stručnjaci iz oblasti osiguranja) jezik i kompleksnost same materije previše složena za prosječnog korisnika ovih usluga. Zaključak je da to treba pojednostaviti. Potpuno sam saglasan sa ovim zaključkom i cilj mi je da malo približim razumijevanje ove problematike osobama koje nijesu detaljno upoznate sa ovom tematikom. Jer, ako nešto ne umiješ pojednostaviti drugima da te razumiju, onda ti to druže ne razumiješ što bi rekao Albert Anštajn.

Hajde prvo da kažemo šta predstavlja ta polisa životnog osiguranja. Ukratko, to je papir koji vas pokriva od nekih rizika (koje smo maloprije pomenuli) koji vas mogu zadesiti u životu i plus štedite novac koji vas čeka na vašem računu, nakon završetka perioda štednje.

Pa dobro, je li nama uopšte neophodna ta polisa životnog osiguranja? Koje konkretne koristi imamo od toga i šta nam ona omogućava?

Krenimo redom.

BENEFITI

  • Jedan od motiva zašto bi uopše ulazili u ovu priču bi mogao biti štednja za dane penzije kroz polisu životnog osiguranja (jer se ne mirite sa činjenicom da živite u regionu gdje je nedovoljan iznos penzija za dostojansten život u trećoj starosnoj dobi).

U tabeli ispod možete vidjeti kako se penzioneri „provode“ u svojim slobodnim danima. Nažalost, ekonomije analiziranih zemalja nijesu dovoljno jake (državni penzioni fond koji vrši isplatu penzija nema problem s malim penzijama kada je stopa zaposlenosti u zemlji velika i kada poslodavci uplaćuju pune doprinose svojim zaposlenima) da mogu priuštiti svom stanovništvu pristojniji život u završnoj životnoj etapi. Ovolike penzije su nedovoljne svima koji žele da imaju nešto dostojanstveniji život nakon 65-te godine.

Zemlja: Iznos prosječnih penzija u € (podaci iz 2019 godine)
Crna Gora 288
Srbija 223
Makedonija 215
Bosna i Hercegovina 225
Albanija 150
Hrvatska 493
Slovenija 640

Imajte u vidu da su ovo iznosi prosječnih penzija a da oni kojima poslodavac ne uplaćuje pune doprinose na zaradu ili oni koji imaju „rupe“ u radnom stažu – mogu imati i mnogo manje iznose od navedenih. Konkretno, u Crnoj Gori ima preko 10000 penzionera u 2019. godini koji imaju penziju nešto veću od 130€.

Pozitivan primjer u svijetu su Švedska, Australija, Čile, Holandija, Danska, Švajcarska, gdje većina (više od 60%) radno sposobnog stanovništva uplaćuje sebi sličan vid osiguranja ili štednje kroz privatne penzione fondove.

  • Drugi motiv za posjedovanjem polise životnog osiguranja može biti briga o porodici. Ako se desi prirodna smrt ili nasilna smrt (saobraćajna nesreća je jedan od primjera za nasilnu smrt) onome ko ima polisu životnog osiguranja, nasljednici dobijaju značajan iznos novca, koji obezbjeđuje nastavak planiranih aktivnosti porodice makar neko određeno vrijeme. Taj iznos zavisi od godisnjih ulaganja a može biti više desetina hiljada eura (čak iako je onaj ko štedi uplatio samo jednu ili dvije rate i izdvojio neuporedivo manji iznos od onog koji dobijaju nasljednici). Dakle, ovo prevazilazi značaj pojedinca – već je bitno i za čitavu porodicu ako se desi neplanirani, nesrećni slučaj. Poenta polise je da budemo spremni za svaki životni scenario. Ako se, ipak, ništa loše ne desi, onda podižemo novac uvećan za pripisanu dobit na kraju i trošimo ga po svojoj želji.

  • Treći motiv može biti da uz štednju uključite dodatnu zaštitu od povreda, trajnog invaliditeta kao i hirurških intervencija. Razne povrede se svima dešavaju a savremeni način života podrazumijeva epidemiju mnogih bolesti, indirektno i hirurških intervencija. Pokrića od svih ovih rizika možete uključiti u svojoj polisi, zajedno sa svojom štednjom za dane u penziji.

Dakle, i štednja i pokriće ovih rizika u jednoj polisi.  

Imajte u vidu da su navedene stvari opcija (kao panorama krov kod automobila) i nijesu obaveza. Ako hoćete, uz doplatu, možete ih imati. Ako nećete, ne morate. Ali, ako vam se nešto desi nemojte da kukate  ili krivite vašeg finansijskog savjetnika koji vam je to nudio a vi ste tada rekli: “Neću da baksuziram, neće to mene zadesiti“.

Evo primjer, recimo da ste uključili dodatno osiguranje od povreda i trajnog invaliditeta, desi se lom ruke i doktor procijeni da je povreda ostavila procenat invaliditeta. U skladu sa tom procjenom dobijate iznos odštete. Ako nijesmo uključili dodatno osiguranje od povreda, a desi se povreda onda nemamo pravo tražiti odštetu od osiguravajuće kuće.

Ako uključimo hirurške intervencije dobijamo spisak od 300 operacija. Što smo mladji, to je cijena osiguranja od hirurških intervencija manja (zbog manjeg rizika od smrti). Svaka operacija pripada odredjenom platnom razredu. Laganija operacija pripada manjem platnom razredu (dobija se manji iznos novca) a najkomplikovanije poput transplatacije srca ili pluća pripadaju najvećem platnom razredu (dobija se veći iznos novca ako se ta operacija desi). Ukoliko uz svoju štednju, uključimo zaštitu od hirurških intervencija i desi se potreba da, u toku trajanja ugovora, moramo ići na operaciju, onda ćemo biti isplaćeni u skladu sa konkretnom hirurskom intervencijom i platnim razredom u kojem se ona nalazi.

  • Ko voli fleksibilnost i želi koristiti novac i prije isteka roka do kojeg je potpisan ugovor i ovo može biti prednost.

Recimo, na sredini trajaja ugovora, nakon 15-te godine treba vam novac. Želite otići na odmor 7 dana. Baš vam se ide na Bali da dopunite svoje baterije i vratite se opet na posao s potrebnom energijom. Čini se da je to danas u ovoj jurnjavi neophodno :). Recimo da vam treba za to putovanje 1000€. Ok, pozajmite novac od sebe (nakon 4 ili 5 –te godine obicno stičete to pravo a to preciznije zavisi od visine godišnje premije) po trenutnoj kamatnoj stopi od 6,5%. To znači da sljedeće godine trebate vratiti 1065€ na svoj račun. Pozajmicu možete uzeti ako je ugovor aktivan, ako ste platili makar 3  godišnje premije i da nema zaostataka u plaćanju.

  • Ako imate mješovitu polisu životnog osiguranja ona vam može dodatno obezbijediti uzeti kredit kod banke. Primjer za to moze biti stambeni kredit. Ta osobina polise se zove vinkulacija. Dakle, omogućava dodatno pokriće vašeg kredita. Obično banke prilikom davanja stambenih kredita traže da klijent ima i polisu životnog osiguranja. Razlog je što ne znaju da li će klijent živjeti dovoljno dugo da bi vratio kredit. U slučaju smrti onog ko je uzeo kredit, taj kredit mora biti dodatno obezbijeđen. Imajući mješovitu polisu životnog osiguranja, ne morate plaćati dodatno osiguranje kredita do visine osigurane sume (osigurana suma je iznos novca na koji je osiguranik osiguran), već samo priložite ovu mješovitu polisu koja u sebi ima i ovu mogućnost.

Eto, sada vidite da je polisa životnog osiguranja, u suštini, korisno parče papira koje treba imati svaki dom. Nije to samo novac koji se pametno investira. Mnogo je šire od toga. To je, osim štednje i zaštita od povreda i bolesti. Takodje, to je i dodatno obezbjeđenje kredita, ako vam nekad zatreba. Možete uzeti i pozajmicu u toku trajanja ugovora, ako vam novac bude trebao. To u finansijama, dame i gospodo, predstavlja jednu vrstu kulture u upravljanju i vodjenju ličnih i porodičnih finansija. Mozemo reći da to u finansijama predstavlja i jednu vrstu bontona. Statistika u najrazvijenijim zemljama svijeta pokazuje da preko polovine radno sposobnog stanovništva ima ovaj papir za sebe i svoje najbliže.

PRIMJERI IZ MOG OKRUŽENJA KOJI UKAZUJU NA ZNAČAJ POLISE ŽIVOTNOG OSIGURANJA

Navešću primjer muškarca u 30-im godinama koji je izuzetan kao osoba i uz to super zarađuje. Ima oca koji se teško razbolio. Sav novac, svu ušteđevinu koju ima, naravno ne žali i daje na liječenje svog oca. Otac ima tešku bolest. Na kraju, epilog nije dobar po oca. A novca više nema. Da je otac imao polisu životnog osiguranja sa osiguranjem od teških bolesti (takva vrsta polise postoji), liječenje i dobar dio troškova bi pao na osiguravajuću kuću i ne bi iscrpio zalihe i ušteđevinu tog momka.

Time što ne razmišljamo malo unaprijed, to nas mnogo skuplje košta kasnije.

Drugi primjer. Momak prosječnih prihoda ulazi u investiciju u nekretninu zbog planiranja proširenja porodice. Ima suprugu i dvoje djece. On najviše zarađuje u porodici. Dakle, porodica od njega „zavisi“. Podiže kredit u banci za potrebe te investicije. Ima „stabilan“, drzavni posao i nema nikakvo obezbjeđenje tog kredita?! Potpuno neočekivano, za sve koji ga poznaju, nastupa njegova smrt. Osim emotivnog gubitka koji je na prvom mjestu u cijeloj situaciji, da li se pitate kako je njegovoj porodici iz ugla finansija i preuzetog kredita koji treba da se vrati? Oba primjera su stvarni primjeri iz mog okruženja koji su se, nažalost, stvarno dogodili. Postojanje polise životnog osiguranja, značajno bi pomoglo ostatku porodice u finansijskom smislu.

Shvatamo li sada širi značaj polise životnog osiguranja? Nije to samo ulaganje novca. To je i zaštita od nekih neplaniranih životnih okolnosti koji se mogu svakome dogoditi… Poenta je da treba biti spreman i za nepovoljan životni scenario.     

Treći primjer: Čovjek sa 59 godina, na nagovor svog sina odlučuje napraviti sebi polisu životnog osiguranja. Savjet njegovog sina, koji je upoznat detaljno sa industrijom osiguranja, je bio da to treba i njemu i njegovom ocu. Otac, koji je mašinski inženjer imao je samo jedno pitanje za sina: „Ok, ako investiram, hoću li ikad vidjeti taj novac?“. Dobio je potvrdan odgovor a onda su se dogovorili da naprave polisu na iznos kapitala, da se nakon isteka ugovora, može kupiti novi automobil. Nakon što se ugovor završio, otac je dobio investirani iznos novca nazad uvećan za iznos pripisane dobiti. Od tog novca je kupio novi Renault Clio. Mjesto dešavanja Crna Gora, Bijelo Polje.

Gledanje malo dalje u budućnost je skroz ok. 

STVARI KOJE NE TREBA DA RADITE AKO IMATE POLISU ŽIVOTNOG OSIGURANJA

Da budemo jasni u startu, ako ispoštujete potpisani ugovor, plaćate rate redovno – nećete imati nikakvih posljedica. Sve će biti u najboljem redu. Podižete novac na kraju uz pripisanu dobit i uživate u korisnoj investiciji. Medjutim, sada je red na pojašnjenje šta će se desiti ako ne ispoštujete potpisani ugovor i koje posljedice možete imati zbog toga.

Prvo i osnovno – budite redovni u plaćanju i ispoštujte 1/10 ugovora, jer ako prekinete uplate prije tog roka, novac vam propada. Ako je vaš ugovor na 30 godina, vaša obaveza je da redovno plaćate makar 3 godine kako novac ne bi propao. Ako nijeste sigurni da li možete plaćati te tri godine, onda slobodno prekinite razmišljanje o investiranju novca kroz polisu životnog osiguranja – zato što je to dugoročan i odgovoran projekat.

Pitate se zbog čega vam novac propada a platili ste recimo godinu dana a onda stali? Pa zbog toga što i osiguravajuća kuća ima određene rizike i zakonske obaveze prema klijentima. Te rizike prenosi na nekog drugog i za to mora da plati. Podsjećam, ako vlasnik polise umre prirodnom ili nasilnom smrću, osiguravajuća kuća je u zakonskoj obavezi do 14 dana (nakon što se dostavi dokumentacija koja potvrdjuje da se desio osigurani slučaj) da isplati veće sume novca nasljednicima. Često su te cifre neuporedivo veće od onog što je uplaćeno do tada. Taj rizik takođe neko mora da pokrije.

Osiguravajuće kuće plaćaju reosiguravajućim kućama (koje su po kapitalu jače od osiguravajućih kuća. Jedna od njih, Munich RE je drugi kvartal 2019 godine završio sa 993 miliona € profita) naknadu i prenose im rizik nečije eventualne smrti odmah nakon početka ugovora. Drugim rijecima, osiguravajuća kuća kojoj plaćate svoje godišnje premije ustvari u 1/10 ugovora skoro da ništa ne zaradi. Većina novca ode na pokriće rizika koje mora isplatiti ako se desi osigurani slučaj. One se unaprijed pokrivaju od tih rizika. Zato, ako prekinete svoja plaćanja u 1/10 ugovora oni ne mogu da vam vrate novac. Zato što su ga potrošili na pokriće vaših rizika.

PLAĆAO SAM VIŠE GODINA A ONDA SAM STAO SA PLAĆANJEM. ŠTA SE U TOM SLUČAJU DEŠAVA?

Tada se polisa kapitalizuje odnosno redukuje. A kapitalizovana vrijednost polise je manja od onoga što je uplaćeno. Znači da se vrijednost osigurane sume umanjuje. Kada je osiguranik stao sa plaćanjem, a plaćao je najmanje 2 godine, ugovor o osiguranju života je i dalje aktivan, ali na manji iznos osigurane sume. Ako je polisa kapitalizovana ona može biti aktivna i možete biti oslobođeni plaćanja premije sve do kraja ugovora. U svojoj polisi, u tabeli imate kolonu kapitalizovanih iznosa po godinama.

ŠTA AKO MI TREBAJU HITNO PARE I RASKINEM JEDNOSTRANO UGOVOR?

Treba izbjegavati jednostrano raskidanje ugovora prije isteka roka. Taj postupak se zove OTKUP polise. Otkupna vrijednost je mnogo manja od onoga što je uplaćeno. Pravo na otkup imate ako ste plaćali makar 2 godine (kod nekih osiguravajućih kuća se zahtijevaju 3 godine). Ako već morate iz nekog razloga raskinuti ugovor i doći do novca onda je najbolje da to uradite nakon što prodje 2/3 trajanja ugovora. Što više godina prolazi, to je otkupna vrijednost sve veća i veća. U zadnjim godinama, skoro da nemate  gubitak (čak iako to uradite) zato što vam pripisana dobit može „ispeglati“ taj gubitak zbog jednostranog raskida ugovora. Najgora varijanta je da tražite raskid (otkup) odmah nakon što prodje 1/10 ugovora. Kada se raskida u startu, gubitak za klijenta je najveći. To ne treba raditi. Tabelu otkupnih vrijednosti imate u sklopu polise, sa navedenim iznosima po godinama.

GRATIS POJAŠNJENJA I ODGOVORI NA PITANJA KOJA DOBIJAM SVAKODNEVNO

KOLIKO NOVCA MI TREBA

Svako ko želi sebi priuštiti polisu životnog osiguranja treba da odredi jedan iznos koji će mu biti „udoban“ u dužem roku. U skladu sa svojim finansijskim stanjem. To je individualna stvar jer ne zarađujemo svi isto.

Iznos novca za ovaj vid investicije koji treba da odvojite na dnevnom nivou ne mora biti više od jednog vašeg omiljenog pića ili kafe u obližnjem kafiću. Međutim, ukoliko ste uspješni i imate novca iznad prosjeka, naravno da možete uložiti više. I nije poenta da sav novac investirate u polisu životnog osiguranja. Ako ste odgovorni prema sebi i porodici investirajte do 10% od svojih prihoda. A ostalih 90% trošite kako želite. Novac, dakle, nije prepreka. Ali, prepreka može biti način razmišljanja.

JE LI MI DOBIT GARANTOVANA?

Ovo pitanje nikad neće postaviti neko iz finansija. Ali, pošto nijesu svi koji ovo čitaju iz finansija red je da to pojasnimo. Dobit se, u principu, ne garantuje ako je period štednje 30 i više godina. Nemoguće je precizno predvidjeti budućnost kamata i prinosa na finansijskim tržištima. Zato se kao termin koristi očekivana dobit. Taj iznos se predviđa na osnovu aktuelnih kamatnih stopa i prinosa i njihovih trendova na finansijskom tržištu gdje ulaže vaša osiguravajuća kuća. Na Balkanu osiguravajuće kuće uglavnom ulažu većinu sredstava u državne obveznice zbog većih prinosa i na neki kratak rok se može prilično tačno izračunati  iznos dobiti. Državne obveznice imaju rok dospijeća na 5,7 ili 10 godina i fiksni prinos. Na osnovu toga se može sa velikim procentom vjerovatnoće iznijeti stav o očekivanoj ali ne i o garantovanoj dobiti.

STIGLO MI JE OBAVJEŠTENJE O PRIPISANOJ DOBITI. ZAŠTO JE DOBIT TAKO MALA U PRVIM GODINAMA?

Dobit se pripisuje počev od druge godine i jako je mala u prvim godinama, zato što najviše vašeg novca od godišnje premije, u startu, odlazi na pokriće vaših rizika. Kasnije, naročito u zadnjim godinama, dobit raste u mnogo većim iznosima. Svi koji su dobili obavjestenja o pripisanoj dobiti u prvim godinama i razočarali se kako je dobit simbolična, znajte da je to normalno. Dobit je u startu mala. Ponavljam, zato što najviše novca u startu ide za pokriće vaših rizika.

Primjer: Ako neko ko ima polisu životnog osiguranja strada u saobraćaju ubrzo nakon potpisivanja ugovora, osiguravajuća kuća mora da isplati u kratkom roku 50.000€ (ako se radi o zdravoj osobi koja ima prosječnu polisu od 500€ godišnje i štedi na 35 godina). Kapirate da i osiguravajuće kuće imaju rizik. Taj rizik se mora pokriti, odnosno platiti. Osiguravajuće kuće imaju i zakonsku obavezu da isplate ove cifre ako se takvi događaji stvarno dese. A dešavaju se mnoge slične stvari svakog dana. Kako prolaze godine i trajanje ugovora tako se i dobit progresivno povećava, jer se smanjuje rizik od osiguranog slučaja. Dakle, teorija vjerovatnoće je u igri, tablice smrtnosti… Matematičari, aktuari sve računaju. Ali, vama koji se ne bavite ovim stvarima, to ne treba u životu, vjerujte. Ali, da znate da je svaka cifra proizvod određenih kalkulacija i vjerovatnoće da se desi neki od rizika.

GDJE ULAŽU NOVAC OSIGURAVAJUĆE KUĆE

Vjerovatno se pitate šta se dešava s vašim novcem koji povjerite na upravljanje osiguravajućoj kući. Šta oni rade s tim novcem? Pa oni novac od svih nas koji štedimo, investiraju dalje i zarađuju. Nijesi ni oni ludi :). Ukratko, oni skupe novac od svih nas koji štedimo i investiraju ga. Imaju prinos na investirani novac. Dobra stvar je što i mi dio tog novca dobijemo na kraju kroz očekivanu i pripisanu dobit (ako osiguravajuća kuća posluje pozitivno).

U svijetu osiguravajuće kuće uglavnom ulažu u nekretnine, državne obveznice, infrastrukturne projekte, bankarske depozite, unit-linked proizvode

Kada je riječ o Crnoj Gori ovdje najveći dio svojih ulaganja osiguravajuće kuće plasiraju u državne obveznice. Tu postoje garancije države što predstavlja jedan od najsigurnijih plasmana a prinos je zadnjih 5-6 godina bio 3-6% (dakle, mnogo veći od stope na štednju u bankama). Manji dio portfelja odnosi se na nekretnine i bankarske depozite.

MOGU LI IMATI POLISU ŽIVOTNOG OSIGURANJA AKO IMAM RIZIK U ZANIMANJU?

Uglavnom većina stanovništva nema rizično zanimanje. Međutim, ako obavljate posao koji je rizičan poput taksiste, montera koji radi na visini, profesionalnog košarkaša, fudbalera ili rukometaša, pomorca onda imate određene „doplate“ zbog rizika u zanimanju. Takva zanimanja sa aspekta rizika nijesu ista kao recimo profesor u školi koji sjedi u učionici u toku radnog vremena i nema rizik u zanimanju. Visina doplataka se određuje za svakog ko ima rizik u zanimanju. Manji rizik, manji doplatak.

Neke osobe koje se bave kik-boksom, paraglajdingom i slično se uopšte ne mogu životno osigurati zbog prevelikog rizika od smrti i drugih posljedica.

MOGU LI SE OSIGURATI AKO IMAM DIJAGNOZU ILI AKO IMAM VIŠKA KILOGRAMA?

Osobe koje imaju dijagnozu ili one koje imaju viška kilograma nijesu hendikepirane, jer postoji program upravo za takve osobe. Taj program takodje omogućava osiguranje života, dodatno osiguranje od povreda, hirurških intervencija. Sa aspekta kapitala je čak i malo povoljniji od ostalih programa. Za više detalja o tom programu kontaktirajte vašeg finansijskog savjetnika.

FINALNI ZAKLJUČAK 

Krajnji zaključak je da ovaj papir u svačijoj kući potreban i koristan. Statistika, čak i u najrazvijenijim zemljama, kaže da trećina stanovništva ove papire uzima za sebe čim napuni 18 godina jer zna da im to treba. Bez ičije asistencije ili pomoći. Drugoj trećini je potrebna asistencija nekog profesionalca koji će izložiti program i pojasniti sve detaljno. Tek nakon toga i oni će „kliknuti“ i uzeti polisu životnog osiguranja za sebe. I na kraju postoji grupa ljudi koji će ove stvari proglasiti za sektu, za nešto u što oni ne vjeruju i tako dalje. Uglavnom, jako su vesele situacije kad se naiđe na nekog iz ove posljednje grupe. Treba ponekad čuti te komentare. Kreativnost i šale na tuđi račun tu dosežu maksimum :).

Ukoliko neko ima pitanje, nedoumicu u vezi ovoga, slobodno pišite u komentarima ili privatno.

Želim Vam uspješan dan!

This Post Has 2 Comments

  1. jako lijepo pojasnjeno. bravo!

Ostavite odgovor

4 − two =