Motiv za pisanje bloga

Nakon deceniju i po rada na finansijskom tržištu (tržište kapitala, bankarstvo i osiguranje), lično sam se uvjerio u nivo finansijske pismenosti u našem društvu. Mogu reći da nam je finansijska pismenost društva na nivou kvaliteta puteva, razvijenosti privrede, nivoa životnog standarda. Dakle, svi znamo da to može biti mnogo, mnogo bolje.

Kao ekonomista, smatrao sam da neću biti kompletan, ako ne budem imao iskustva iz sve tri oblasti finansija. Nakon što sam sebi ispunio tu želju i stekao iskustvo na finansijskom tržištu, razumijem mnogo bolje širu sliku dešavanja na ovom polju.

Zadnjih godina, moj posao podrazumijeva svakodnevni kontakt s ljudima. Ukapirao sam da postoje različiti tipovi ličnosti, kada govorimo o finansijskoj odgovornosti. I to je zapravo dio, koji je bio „okidač“ za pisanje ovog bloga.

Oduševljen sam nakon što upoznam inteligentne i inovativne osobe koje mijanjaju svijet na bolje. Te osobe su obično i finansijski odgovorne. Osim toga, jako su pametne, plemenite,  brinu o svojoj porodici, okruženju, poslovnim partnerima… Često mi se desi da nakon što takva osoba ode – otvorim svoj notes i zapišem po neku rešenicu koja me u razgovoru “inspirisala” na neku akciju i lično preispitivanje.

Takvih osoba nema previše, nažalost.

Postoji i drugi tip osoba, kada je finansijska odgovornost u pitanju. One koje redovno kupuju na rate. Te osobe pripadaju grupi emotivnih kupaca i žale se kako često nemaju dovoljno novca pri kraju mjeseca. Takvih je mnogo više. Dakle, to mogu biti super osobe privatno, mogu biti prilično uspješne u poslu, ali su istovremeno finansijski neodgovorne osobe. I zbog toga, prije ili kasnije  imaju problem! Finansijski, naravno.

Treci tip osoba su one koje imaju ogroman ljudski potencijal, izuzetan potencijal za zaradu, inovacije i poslovni uspjeh… Međutim, oni stečeni novac ne uvećavaju ili makar zadržavaju, vec uglavnom velikim troškovima i načinom života poništavaju sve. Te osobe uprkos svom ogromnom potencijalu, dovode sebe u poziciju da moraju naporno raditi svakog mjeseca da bi platili sve mjesečne obaveze. Jer, treba finansirati nonšalantni stil života. Uz malo više fleksibilnosti i rada na sebi (promjena nekih navika), ovaj tip osoba može “čuda” napraviti u svakom smislu!

Motiv za pisanje ovog bloga je želja za pozitivnim uticajem na nizak nivo finansijske pismenosti u društvu. Nebitno da li ste student, doktor ili frizer svima treba znanje iz finansija. Svi koristimo kartice, kredite, online kupovinu, svi registrujemo automobile, štedimo novac i slično…

Kad nešto ne znate, onda plaćate veću cijenu. Evo nekoliko primjera:

  • Da li Vam je poznato da ako vršite plaćanja u banci do 13h – plaćate jedan iznos provizije, a nakon toga se obračunava veći iznos provizije, za isti iznos transakcije?
  • Da li ste znali da je plaćanje e-bankingom obično duplo jeftinije nego plaćanje na šalteru banke?
  • Znate li da ako fizicko lice štedi novac kroz polisu životnog osiguranja, ne plaća porez na dobit na kraju? Ako štedite novac u banci, na kraju a prije isplate, placate porez na dobit.
  • Je li Vam se desilo da ste klijent Banke X, odete na bankomat Banke Y, tamo podignete novac i za tu radnju platite proviziju 3,50 – 5,00€? To su uobičajene provizije. Koristite bankomat svoje Banke!
  • Da li ste znali da je neke mjesečne račune domaćinstva (do određenog iznosa), pametnije platiti u Pošti nego u bankama, zbog manje provizije?
  • Da li znate da iz Crne Gore, Srbije, Bosne, Makedonije, Republike Srpske (ovih 5 država, za sada, su u mom poslovnom fokusu) možete kupovati akcije Tesle, BMW-a, Nintenda, Daimlera?
  • Vjerovatno znate da trenutno iznos prosječne penzije u Crnoj Gori iznosi 288€? U slučaju da Vam poslodavac ne uplaćuje pune doprinose, nego minimalne, Vaša penzija će biti oko 140€. Od tolikih penzija, treba da budete David Copperfield da bi živjeli. Ko ne zna ko je David Coprerfield evo linka.

Ove i slične teme ću obrađivati na blogu i potrudiću se da olakšam razumijevanje nekih konkretnih proizvoda i usluga na finansijskom trzištu.

Obraćam se, prije svega, generaciji milenijalaca i “onima koji se tako osjećaju” 🙂

Stay tuned!

This Post Has 3 Comments

  1. nazalost, mnogo je ljudi koji su prijavljeni na minimalac – svi oni bi morali imati polisu osiguranja.

    1. Trebali bi i oni koji su uredno osigurani na puni iznos plate. Ali se slažem da su ovi na minimalci urgentni slučajevi. Hvala na komentaru.

Ostavite odgovor

3 × 5 =