ZAŠTO NEKI LJUDI UVIJEK IMAJU NOVCA A NEKIMA UVIJEK FALI

Ovaj blog post započinjem jednom, za mene, nevjerovatnom činjenicom koju sam spoznao malo kasnije u životu. Trebalo mi je malo životnog iskustva da bi mogao jasnije skapirati neke stvari. U osnovnoj i srednjoj školi nas uče svemu, osim onog što će nam najviše trebati da bi imali normalan život. O novcu i upravljanju novcem.

Pošto u tom krucijalnom periodu života propuštamo da se pravilno obrazujemo u vezi novca, onda smo logično prepušteni svojim roditeljima. Roditelji su idoli svoje djece. Logično. E sad, pošto ni roditelji nijesu imali edukaciju o tome, ostaje da se uzdate u sreću da su vaši roditelji uspješni ili su preduzetnici od kojih stvarno kvalitetno možete naučiti kako se upravlja sa novcem, kako se vodi biznis i tako dalje. Takvih porodica je 1-2%. Svi ostali, nijesu imali sreće, moglo bi se reći…

Da sam na mjestu ministra prosvjete bilo koje zemlje na svijetu, prvi naredni predmet koji bi uveo u osnovne i srednje škole bi bio „Finansije“ ili „Vodjenje ličnih finansija“.

Zbog prirode posla kojim se bavim i svakodnevnog kontakta s ljudima kapiram da bi taj predmet u školama bio mnogo bitan. Učio bi ljude da ne prave glupe izbore, zbog kojih kasnije prave probleme sebi, svom okruženju, gradu, državi…

Svi u društvu poznajemo neke osobe koje se stalno žale da nemaju novca ali i one koji nikad nemaju finansijske probleme, redovno servisiraju sve obaveze, putuju, uvijek imaju novac da plate „turu“ u društvu…

Osobe koje su hronično bez novca imate u porodici, društvu, komšiluku. Nevezano koliko zarađuju, uvijek im je malo. Panika krajem mjeseca je nešto što je za njih konstanta. U mnogim životnim segmentima oni prihvataju promjene, ali u dijelu finansijske discipline malo teže. Prosto oni su takvi. Oni su tako navikli. Uglavnom traže od drugih da pokrivaju njihove minuse i neodgovoran stil života.

       

       MALA ANALIZA DVIJE RAZLIČITE OSOBE

 

Hajde da napravimo malu analizu jedne takve osobe. A onda je možemo uporediti sa nekim odgovornim vršnjakom koji nikad nema problema s novcem.

Na kraju se izvodi zaključak o tome šta pravi razliku.

Za potrebe ovog primjera ćemo navesti „neodgovornog“ i „odgovornog“ momka. Napravićemo malu analizu kako oni troše svoj novac.

  • Prvo idu potrebe. To je nešto što svima treba i potpuno je ok trošiti nekih 30-tak % svog novca  za potrebe.

Recimo da i odgovorni i neodgovorni momak na ovo troše po 30% svog novca i da su u tom dijelu identični. Dobro, gdje su razlike?

  • Druga stvar su želje. E tu se već situacija drastično mijenja. Ovaj prvi što je vazda bez para, on je jedan gospodin koji uvijek ima najnoviji I Phone ili Samsung. Čim izađe noviji model on ga odmah mijenja, iako mu je i prethodni model odličan i brz. On prosto voli da ima „najnoviji“ model.

Osim toga, taj momak ne voli da jede kući. Top restorani i kafići su lokacije za dobru klopu. Patike su njegova pasija. Ima 30 pari. „Nike“ vazda izbacuje neke lude modele. Predobre modele. Čim izađe novi model odmah se ide u kupovinu. Taj momak prati trendove i ima modele patika za tenis, za trčanje, za fudbal, za grad, za teretanu… gomilanje stvari koje već posjeduje u izobilju on ne vidi kao problem, nikada.

Kolekcija satova je nešto na šta je taj momak prosto slab. Sada popularni Smart Watch-evi, pa onda standardni Seiko, Tag HeuerRolex su samo neki od modela koje posjeduje. I kad god se nadje pred novim izlogom bez puno razmišljanja se ide u kupovinu novog modela. Čak iako nema novca. Pa može da se kupi na rate!? Novi model auta, takodje, kupuje na kredit. Pa mu auto koji kosta 20.000€ ispadne 30.000€ ali on ni tu ne vidi problem. Prosto miris novog auta nema „cijenu“, kaže pametnjaković. Ajde da se sad zaustavimo jer ako pređemo na naočari i farmerice spisak bi bio predug. Imajmo, ipak, malo milosti prema ovom tipu .

Dakle, ovaj momak na svoje želje troši oko 65% svog novca.

  • I šta mu je ostalo za investiranje? Tek 5% !? Skoro ništa.

Moramo reći da ovaj neodgovorni momak ima opravdanje da se ovako ponaša ako je pripadnik neke kraljevske porodice, roditelja koji su jako imućni jer oni prosto mogu tolerisati ovakav stav prema trošenju novca. Za takve, ovaj tekst i nije namijenjen.

Za to vrijeme ovaj odgovorni momak isto ima želje i dobar ukus. Ali razmišlja „malo“ drugačije. I on ima najnoviji model telefona kad ga kupuje. Ali ga ne mijenja svake godine. Zna da taj telefon može biti brz i završavati posao još najmanje par godina. Ovog momka nije „blam“ da kupuje na sezonskim sniženjima kada je garderoba u pitanju. Često ode u Italiju za vrijeme feragosta. Obidje neki novi grad i shoopinguje po mnogo većem izboru i po mnogo boljim cijenama. Ima mjeru u gomilanju materijalnih stvari. Mnogo su mu bitnije duhovne stvari.

  • Za razliku od ovog prvog, on na svoje želje troši oko 10% svog novca.
  • On najviše novca odvaja za investiranje. I to 60%! Dakle, ovaj prvi daje najviše novca na hedonizam koji odnosi dosta novca a drugi investira u posao, u hartije od vrijednosti, u biznis i dodatno obrazovanje. Ukratko, radi na sebi.

Neogovorni momak će jedno vrijeme furati svoj fazon dok to bude mogla podnijeti njegova porodica i okruženje…A  onda će ga realnost surovo postaviti na poziciju gdje on tačno pripada.

Za razliku od njega, ovaj drugi će većinu svog novca davati na:

  1. Dodatno obrazovanje (iako je završio studije),

  2. U novu opremu koja mu treba za posao kojim se bavi, u nešto što će povećati njegovu vrijednost na tržištu sjutra,

  3. Dio novca će investirati u razvoj svog biznisa,

  4. Dio u akcije uspješnih kompanija koje redovno isplaćuju dividendu,

  5. Dio u polisu životnog osiguranja (o tome sam detaljno pisao ovdje),

  6. Jedan dio će čak i štedjeti u banci, čim kamate na štednju budu veće od stope inflacije ,

  7. Kad skupi dovoljno novca ili se udruži s onim ko već ima novac, opcija je i investicija u nekretnine koje će mu „zarađivati“ dodatni novac, kroz rentiranje ili prodaju.

Po čemu se ovaj odgovorni tip još razlikuje od ovog prvog? On sluša uspješne ljude i analizira njihova ponašanja i biznis modele. Ne pokušava da otkrije toplu vodu, već primjenjuje ono što već dokazano funkcioniše.

Evo savjeta nekoliko milijardera i njihovog stava o novcu, koje ovaj drugi momak primjenjuje:

  • Majkl Bloomberg (vlasnik kompanije Bloomberg, 34 milijarde dolara): Ne bacajte novac na stvari koje vam ne trebaju.
  • Ingvar Kamprad (osnivač Ikee, 53 milijardi dolara): Izbjegavajte nepotrebne troškove. Poznato je da leti ekonomskom klasom i vozi godinama starog Volva.
  • Voren Bafet (investitor, 66 milijardi dolara): Kupite dom kakav vam treba. I dalje živi u kući koju je kupio 1958 godine za 31.500 dolara.
  • Karlos Slim (biznismen 78,5 milijardi dolara): Što prije počnete sa štednjom i upravljanjem uštedjenim, kasnije će vam biti bolje, bez obzira čime se bavili.

Na kraju, slika govori jasnije od riječi:

This Post Has 15 Comments

  1. Vremenom orevelika želja za novcem postane smisao života, što dokazuju gore navedeni primjeri uspješnih, koji i dalje ne troše već štede. Poenta je naći mjeru.

  2. Hvala na jasnom, čitkom i energicnom finansijskom BUDJENJU???

    1. Drago mi je da ti se svidja tekst. Jos ako ponesto primijenis, bice super 🙂

  3. Dobar tekst, i ja mogu da potvrdim da ljudi koji štede zapravo i imaju više. Međutim ne bih se složio da ljudima koji imaju para su bitnije duhovne stvari ako mislimo na iste duhovne stvari. Ja ciljam ovdje na hrišćansko učenje. Mislim da je čitava priča oko novca i bogatstva baš nasuprot pravim duhovnim i hrišćanskim vrijednostima. Moliću za oproštaj ako se ovdje dobro ne razumijemo.

    Takođe kad je riječ o zarađivanju od svog posla smatram da zaraditi veće pare baš i nije tako lako. Ja smatram da sam profesionalac u svom poslu, samostalno sam krenuo već više od dvije godine ali zbog nedostatka početnog kapitala nikako da se odvojim i napravim više posla i para.
    Za uspješnog preduzetnika pored znanja i iskustva u određenom poslu morati posjedovati biznis vještine, poznanstva i potreban početni kapital.

    1. Ok Mladene, u principu sam saglasan sa tobom.
      Po meni, nije grijeh zaraditi ako si dobar u svom poslu i tvoji proizvodi ili usluge pomažu drugima. Ne znam na šta si konkretno mislio u vezi hrišćanstva…Ali svaka vjera propovijeda dobre stvari.

      Vještine i konekcije su naravno potrebne i poželjne. Kapital je dostupan iako ga nemaš. Ako imaš biznis ideju, ubijedi ljude da je tvoja ideja dobra i nećeš imati problem s kapitalom. Start-up pitch, investiciono-razvojni fond ili banka i eto ti potrebnog kapitala… Kapitala u svijetu ima koliko hoćeš, ali nema puno pravih projekata. Srećno!

      Hvala na komentaru.

  4. Vlado,super je ovo… Kljucno pitanje za tebe: Da li se razvesti od zene koju ne mozes finansijski da disciplinujes ili grcati do kraja zivota?:-) Inace, sve je ostalo u redu,obrazovana,lijepa,vjerna,dobra majka,ne pije,ne pusi,ne drogira se,ne kocka… 🙂

    1. Borise, nemam iskustva sa bračnim savjetovanjem, pa ne bih komentarisao taj dio.

      Inače, što se finansija tiče vjerujem da uz osnovno znanje o upravljanju novcem i disciplinu svako može pronaći finansijski mir.

    2. Malo sam se nasalio… Dosta korisnih stvari si prezentovao u ovom tekstu. Bas lijepa paralela. Ovaj tvoj predlog oko novog predmeta ‘finansije’ u svim srednjim skolama narocito podrzavam,smatram da bi stvarno mnogima olaksao zivot i formirao svijest na ispravan nacin kad su finansije u pitanju. Veliki pozdrav!

    3. Hvala Borise.

      Ima prostora i u obrazovanju za izmjene i dopune mnogih stvari.

  5. Koristan tekst! Odmah sam ga proslijedio ženi 🙂

  6. Odlično poređenje i dobra preporuka. Ali nažalost u Crnoj Gori je takav standard da većina ljudi troši oko 90% zarade na porodične potrebe a ne ponaša se “bahato”.
    Kako onda investirati, kako naći prostora i za taj dio? Kako pametno uložiti preostalih 10%?

    1. Dušane, hvala na komentaru.

      Čini se da je glavni problem sto svi čekaju da im neko nadje posao, umjesto da se usavrse u necemu u cemu su dobri. Taj sto ti nudi posao, daje 400-500€ uglavnom.

      Brani li nam neko da zaradjujemo 2000-3000€ mjesecno? Ako si dobar u svom poslu (sta god da je posao), to nije nemoguce.

      Imam druga koji je frizer koji toliko zaradjuje, drugi postavlja parket isto ima priblizno, treci radi u finansijama jedne inostrane kompanije i zaradjuje slican iznos. Dakle, ima ih. Oni su manjina, zato sto vecina ne zeli da se „cima“. I zeli „sigurnu“ platu.

      Ljude treba obavijestiti da nema vise Tita, da nema vise sigurnih plata. I da se svi moramo „pokrenuti“ malo ako želimo bolji standard.

    2. Vladimire, ovaj Vaš spontani komentar je po mom skromnom mišljenju interesantniji nego cijeli tekst ☝️?

Comments are closed.